Vrijeme nakon Drugog svjetskog rata doba je uzleta Vulkana, a 1950. godine Vulkan ima 397 radnika s tendencijom stalnog povećanja broja zaposlenih.
Budući da je brodogradnja poslije Drugog svjetskog rata dobila jedno od najznačajnijih mjesta u izgradnji i obnovi zemlje tako je i Vulkan dobio značajno mjesto u sklopu industrije za brodogradnju.
Proizvodili su se i pomoćni brodski strojevi, a ljevaonica s modelarnicom pratila je ovu proizvodnju. Međutim, ljevaonica se djelomično odvaja da stvori vlastiti proizvod te je početkom 50-ih samostalno lijevala odljevke za dizel motore za Torpedo. U razdoblju od 1950. do 1951. godine izrađena je dizalica za punjenje visoke peći Željezare Sisak koja je montirana na licu mjesta. Do 1953. godine ljevaonica je lijevala odljevke od sivog lijeva i bronce, a od 1953. godine postupno prelazi na čelični lijev. To je bio ključan trenutak za budućnost ljevaonice koja će postati poznati proizvođač odljevaka od ugljičnog, Iegiranog i visoko legiranog čeličnog lijeva.
Od 1948. do 1951. godine izvršena je raspodjela strojeva što su dopremani iz Njemačke na račun ratne odštete. Strojevi su za rata iskorištavani do maksimuma i bili su znatno oštećeni te je trebalo mnogo truda ondašnjih majstora da ih osposobe za rad.
Također, sklopu tehničke kontrole Vulkana osnovan je 1952. godine kemijski laboratorij u sklopu čega je bio laboratorij za brzu analizu svake šarže čeličnog lijeva i mehanički laboratorij.
Od 1953. godine započinje, osim brodskog, i industrijski program: električne dizalice na uže i lanac, pribor za dizalice; mosne dizalice, vozna vitla, vitla za građevinarstvo.
Izvori:
- Latković, B. (1985). Vulkan-Rijeka – kronika najvažnijih zbivanja 1929. do 1985.. Rijeka: Radna organizacija Vulkan.
- Internet stranica VULKAN-NOVA (https://www.vulkan-nova.hr/hr/o-nama/)
