Godine 1955., kada Vulkan mijenja naziv iz „Vulkan – državna ljevaonica i pomorska mehanička radionica“ u „Tvornica dizalica i ljevaonica VULKAN“ Rijeka, provedene su nove ekonomske mjere.
Te godine Vulkanova čeličana bila je dva mjeseca izvan rada zbog popravka generatora, a i zbog česte redukcije struje određeni strojevi nisu bili u pogonu. Kao posljedica toga, obrađeno je stotinu tona čelika manje nego što je za tu godinu bilo predviđeno.
Zbog toga plan proizvodnje za 1956. godinu sadržavao je veću proizvodnju, plasiranje novih proizvoda (poput hidraulične dizalice od 300 tona) te kooperaciju s nekim poduzećima, poput Željezare u Zenici, tvornice „Metalna“ iz Maribora te provedbu potpisanog ugovora s Brodogradilištem „3. Maj“ za proizvodnju obalnih dizalica.
Radna disciplina bila je zadovoljavajuća gdje su uvedene norme, odnosno na 60 posto radnih mjesta. Za ostalih 40 posto planiralo se uvesti iste mjere kako bi poduzeće radilo punim kapacitetom.
Zanimljiv je slučaj privatnog rada, kojeg je u rujnu 1953. godine prenio Riječki list. Iako su radnici u tvornicama radili za dobrobit poduzeća i države te je privatan rad bio zabranjen, u tvornicama se dopuštalo radnicima da povremeno koriste kapacitete tvornice za vlastitu korist. No, ta pogodnost često se zloupotrebljivala. Naime, u Vulkanu održan je masovni sastanak na kojem je radnički savjet iznio problem nedopuštenog otuđivanja narodne imovine u osobne svrhe te je predložio da se ukine ta praksa. Dodatni razlog je bio taj što su pojedinci išli predaleko u iskorištavanju tih prava, što je išlo na štetu proizvodnim zadacima, slabilo je radnu disciplinu i ispravan odnos prema narodnoj imovini.
U konačnici, ukinuta je bila mogućnost da pojedinci koriste tvorničke kapacitete u osobne svrhe. U članku Riječkog lista navodi se primjer tokara Viktora Riđiča koji je započeo sa sitnim radovima koji su bili dopušteni, a završio tako da su mu poslovi za osobnu dobit postali važniji od rada u tvornici. Iznesena su još dva slučaja radnika koji su uz Riđiča otpušteni iz Vulkana.
Ovo je bio jedini slučaj zloupotrebe radnog mjesta za privatne potrebe o kojem je Riječki/Novi list u deset godina izvijestio te nije poznato da li je to bila praksa i u ostalim poduzećima.
Izvori:
- Grbeš, M. (2018) Industrija grada Rijeke od 1945.-1955. godine. Diplomski rad. Zagreb: Filozofski fakultet.
- Latković, B. (1985). Vulkan-Rijeka – kronika najvažnijih zbivanja 1929. do 1985.. Rijeka: Radna organizacija Vulkan.
